Saveti roditeljima

Nbaby-1297537_1280eblagovremeno uvođenje nemlečne hrane (pre kraja četvrtog meseca ili nakon navršenih šest meseci), može savladati imuni sistem odojčeta i biti okidač za budući nastanak dijabetesa kod genetski predisponirane dece.

Istraživanja su pokazala da je stvaranje predijabetičnih antitela za četiri puta veće ukoliko se nemlečna hrana uvodi ranije od predviđenog perioda, a pet puta ako se uvede kasnije.

Prerano uvođenje  izaziva produkciju antitela koja razgrađuju ćelije koje produkuju insulin u gušterači (pankreasu). Kasnije  uvođenje nemlečne hrane (nakon navršenih šest meseci) takođe može da preoptereti tek razvijen imuni sistem.

Preranim uključivanjem čvrste hrane, pre navršena četiri meseca, majke dovode bebe u zdravstveni rizik u kasnijim životnim fazama, i to pre pre svega u rizik od gojaznosti, dijabetesa i razvoja srčanih oboljenja.

Od ključnog je značaja da tokom prve godine života majčino mleko ili formula budu glavni sastojak dečije ishrane, a da se nemlečna hrana uvodi postepeno počev od navršenih četiri do šest meseci.

Kada se hrana kao dodatak mleku uvede pre nego što je odojče razvojno spremno (nema kontrolu glave, ne može da drži uspravno gornji deo tela uz malu pomoć, nije u stanju da pokaže da li je gladno ili sito pokrećući glavu napred ili okrećući od ponuđene hrane), hranjenje može da izazove frustrirajuću situaciju, kako za bebu, tako i za majku. Pošto je uspostavljanje navika u ishrani uglavnom cilj ranog vežbanja hranjenja, svako forsiranje bebe da jede i pošto se zasitila je nepoželjno.

Povećano konzumiranje hrane bogate ugljenim hidratima sa niskom kalorijskom gustinom (povrće i voće), može da dovede do značajnog smanjenja unosa celokupne energije i nekih neophodnih hranljivih sastojaka, ukoliko ovakva hrana prerano zameni majčino mleko ili formulu. Ovom praksom smanjuje se i unos esencijalnih masnih kiselina jer se 50% energije obezbeđuje iz mleka. Pošto su masne kiseline presudne za razvoj centralnog nervnog sistema u odojačkom periodu, svaka restrikcija je neopravdana.

Prerano uvođenje nemlečne hrane može da podigne kalorijski unos i tako dovede do povećanja telesne težine. Kod dece sklone alergijama rano uvođenje čvrste hrane može izazvati alergiju.

Najozbiljniji efekti odlaganja čvrste hrane posle navršenih šest meseci  života su smanjenje stepena rasta i pojava averzije prema hrani. To se posebno odnosi na odojčad na prirodnoj ishrani, u situaciji ako se ne povećava količina majčinog mleka da bi se pratile bebine povećane energetske potrebe i potreba za nutrijentima. Deficit gvožđa može se manifestovati ako se ne nadoknađuje hranom bogatom gvožđem. Na deficit gvožđa u mnogo većoj meri treba obratiti pažnju kod dojene dece koja ne uzimaju gvožđem obogaćene žitarice u tom životnom periodu. Odojčad hranjena formulom su u manjem riziku od deficita gvožđa, pošto svaka formula sadrži gvožđe.

Posebna posledica kasnog uvođenja čvrste hrane je odbojnost prema čvrstoj hrani koja treba da se žvaće. Odlaganje čvrste hrane sa grudvicama može učiniti da deca u kasnijem dobu postanu jako probirljiva u ishrani. U uzrastu od petnaest meseci ona teško uzimaju raznovrsnu hranu i imaju problema da definišu šta vole a šta ne vole da jedu.

Brojna istraživanja pokazuju da majke ne treba da kasne sa uvođenjem čvrste hrane da se ne bi propustila prilika, jer će onda deca težiti da nastave sa pasiranom hranom i posle prvog rođendana.

Najbolji način konzumiranja voća je u njegovoj punoj sezoni, kada je svežije i ukusnije. Najpravilnija je  lokalna kupovina jer voće tako ne gubi nutrijente za vreme dugog transportnog procesa. Ako je moguće treba kupovati voće koje je sazrelo na vreži ili grani a ne u kutiji (na žalost, većina voća se bere pre nego što sazri). Odmah po kupovini potrebno je voće držati u frižideru, jer se neki nutrijenti razgrađuju na sobnoj temperaturi. Sazrevanje voća je proces uslovljen aktivnošću enzima.
strawberries-272812_1920Voće je ukusno, hranljivo i poboljšava apetit. Serviranje 100% soka može pomoći ako dete neće da uzima voće, ali treba imati na umu da suviše soka obara apetit za mleko i drugu hranu, pa će tako veći deo kalorija poticati od ugljenih hidrata, a manji od proteina.

Sok i voće bogati su vitaminima i mineralima (dve trećine vitamina C dolazi od voća; kalijum (K) u kombinaciji sa natrijumom (Na) učestvuje u kontrakciji i istezanju mišića, obezbeđuje vodenu ravnotežu između ćelija i prenosi nervne impulse fosfatima). Celo voće, međutim, nudi određene prednosti: ono je dobar izvor vlakana što sok nije; ista količina voća ima manje kalorija od odgovarajuće količine soka; mnogi sokovi sadrže 60-70cal u ½ šolje, što je 35-40% više od kalorijske vrednosti iste količine celog voća.

U cilju zdravlja uvek treba servirati 100% voćne sokove (proveriti sastav na etiketi), jer neki sadrže manje od 10% punog soka, pa iako mogu biti obogaćeni vitaminom C, mnogi su siromašni mineralima a bogati šećerom koji izaziva karijes.

Veća količina soka vodi u gojaznost, razvija karijes, dovodi do dijareje i drugih gastrointestinalnih problema, kao što su ekscesno stvaranje gasova, naduvenost i bol u trbuhu.

Pripremanje i čišćenje voća za ishranu dece često nas stavlja u nepriliku. S jedne strane želimo da ga dobro operemo i oljuštimo da bi se skinulo što više hemikalija. Pranjem i ljuštenjem, međutim, razgrađuje se više hranljivih sastojaka, naročito vitamina rastvorljivih u vodi (vitamini B grupe, vitamin C) ali i nutrijenata koji se nalaze u kori (vlakna).

Opasnost od pesticida, međutim, koji su štetniji za decu nego za odrasle veća je od gubitka vitamina. Mnogi pesticidi ostaju spolja na ljusci, pa ljuštenje značajno smanjuje njihovo prisustvo.

Ne zaboravite da operete svaku voćku pre pripreme, da bi se skinula prljavština i bakterije, pesticidi.

Med ima hranljivu, profilaktičku i terapijsku primenu zahvaljujući sadržaju vitamina A, C, E i B grupe, mikroelemenata i organskih kiselina, enzima i biljnih antibiotika.

Med se kao i običan šećer sastoji od jednostavnih šećera glikoze i fruktoze, alhoney-1791202_1280i u drugačijem odnosu. Zato što sadrži manje fruktoze, lakše se metaboliše i slađi je. Vitamini u medu imaju veću aktivnost nego sintetički. Dat ujutru med obezbeđuje dodatnu energiju uz ceđeni sok i žitarice.

Med se ne preporučuje u ishrani dece do navršrnih godinu dana, zbog retke mogućnosti da sadrži spore bakterije Clostridium botulinum, koja izaziva ozbiljnu bolest kod odojčadi, infan
tilni botulizam. Posle navršenih godinu dana, upotreba meda u ishrani dece je bezbedna.

Propolis preveden sa grčkog znači zaštita grada („pro“ – pred, ispred „polis“- grad, tvrđava). Pčele ga prave taložeći smolu sa biljaka i drveća, mešaju je sa polenom i raznim aktivnim enzimima. Sastoji se od biljne smole, voska, propolisa i etarskih ulja.

Glavni hemijski sastojci su flavonoidi, fenoli i razne aromatične komponente. Flavonoidi su dobro poznate biljne komponente koje imaju antibakterijska, antivirusna, antigljivična i protivupalna dejstva. U terapiji i prevenciji koristi se alkoholni rastvor za odrasle i vodeni za decu (doza za decu je dva do pet puta manja nego za odrasle).

Kad se opredeljuju za vitaminske dodatke za dete roditelji treba da budu pažljivi. Dečiji organizam ima prirodni afinitet za vitamine i minerale koji potiču iz prirode i nalaze se u zdravoj, prirodnoj, neprocesiranoj hrani a ne u sintetičkoj formi, koja je manje iskoristljiva.

Prevelike doze nekih vitamina mogu promeniti brzinu absorpcije, funkciju i metabolizam drugih. Velike doze vitamina E prazne depoe vitamina A, dok prevelika doza cinka može ometati resorpciju vitamina K i gvožđa. Takođe vitaminski saplementi mogu biti u interakciji sa lekovima.

Pre davanja deci treba pažljivo pročitati sastav, jer svi vitamiski preparati nisu isti. Treba izbegavati one koji sadrže soju, mleko, veštačke boje i konzervanse jer mogu izazvati alergiju.

Žumance čini 30% mase jajeta i ima energetsku vrednost 59 cal. Sadrži ukupne masti i holesterol u jajetu i nešto manje od polovine ukupnih proteina.egg-32115_1280

Ima delikatan ukus u kome većina dece uživa. Žumance je nutrijentima bogata hrana koja se u bebinu ishranu uvodi posle 6 meseci. Budite sigurni da dete uživa u tvrdo kuvanom žumancetu, pošto imuni sistem nastavlja da se razvija u ovoj fazi života.

Sirova jaja su najpoznatiji izvor salmonele koja je izazivač teške crevne infekcije, koja se manifestuje temperaturom, bolom u trbuhu, dijarejom. Salmonela se obično nalazi u žumancetu. Kako salmonela ugine na 71 C, potrebno je jaje kuvati dok žumance ne postane tvrdo (od 6 do 7 minuta). Umućeno jaje opasno je za decu, pa stoga treba izbegavati sirovu hranu i piće sa svežim jajima.

Gljive (pečurke) predstavljaju posebnu grupu namirnica, iako se  često svrstavaju među povrće. I pored toga što poseduju neke osobine povrća (niska kalorijska vrednost, mala količina zasićenih masnih kiselina, nizak holesterol), gljive su jedinstvene po nekim esencijalnim mineralima kao što je selen koji igra važnu ulogu u jačanju imunog sistema, zatim gvožđe, cink, kalijum i bakar.

U ishranu odojčadi uvode se posle navršenih šest meseci. U jednom obroku može se dati od četiri do šest celih ili dve do tri kašike seckanih šampinjona.

Margarin je proizveden od biljnih ulja koja su procesom hidrogenizacije na temperaturi od 260 C dovedena u čvrsto stanje.

Izmenjene masne kiseline imaju brojne neželjene efekte. One blokiraju normalnu promenu holesterola u jetri i doprinose porastu nivoa holesterola u krvi. Izmenjene masne kiseline smatraju se odgovornim za oštećenje imunog sistema i stvaranje slobodnih radikala.

Biljne masti jesu u prednosti pošto ne sadrže holesterol, ali hidrogenisane su mnogo opasnije po zdravlje nego holesterol iz butera. Zato je uvek bolje u ishrani dece koristiti buter umesto margarina za mazanje i kuvanje. Buter je kompletna hrana i sadrži i nutrijente koji mobilišu masti.

Velikom broju dece i ljudi je teško doručkuju čim se probude. Idealno bi bilo da imamo između sat i sat i po da sadnemo sa apetitom i čavrljamo za doručkom. Serviranje zdravog doručka može predstavljati veliku borbu posebno kod osnovaca. Ipak, taj obrok je veoma bitan za svako dete.

Doručak je neophodan da bi se započeo dan i ispunile školske obaveze. Deca koja doručkuju pažljivija su na času, energičnija i imaju više samopouzdanja. Preskakanje doručka vodi u lošu ishranu i gojaznost.

Doručak je važan jer nadoknađuje glukozu koja je potrebna telu za energiju. Bez doručka, nivo glukoze u krvi pada i telo ne raspolaže energijom. Deca kojoj nedostaje doručak mogu biti gladna, umorna i nesposobna za koncentraciju. Ona su nervozna, razdražljiva i svadljiva, kasne i odsustvuju sa nastave. Tokom vremena ovo može da rezultira slabijim uspehom u školi, nemogućnošću da se usredsrede i vremenom da dovede do lošijeg koeficijenta inteligencije.

Da bismo to prevenirali ponudimo detetu doručak. Ali šta znači kompletan doručak? On sadrži većinu namirnica iz piramide ishrane: žitarice, voće, povrće, meso, mleko i mlečne proizvode. Doručak treba da je jednostavan, da se lako sprema i ukusan, kako bi dete za njega bilo raspoloženo.

Pileća supa sadrži brojne supstance koje imaju korisnu medicinsku antiinfektivnu aktivnost koja olakšava simptome infekcije gornjeg respiratornog trakta, jer stopira kretanje neutrofila, belih krvnih zrna koja se oslobađaju u velikom broju kod virusnih infekcija i prehlada. Pileća supa smanjuje migraciju ovih ćelija pa tako ima antizapaljenjsko dejstvo.

Kombinacija pilećeg mesa i povrća u supi važna je u odbrani pluća od virusne infekcije. Pileća supa sa lukom, šargarepom, peršunom i malo soli može zameniti medikamente.

Crni i beli luk su moćne antivirusne materije bitne za redukciju sluzi iz bronhija i nosa. Beli luk takođe sadrži selen, moćni antioksidans koji sa vitaminom E ima uzajamno pomažuće dejstvo. Beli luk sadrži materije koje regulišu protok sluzi kroz bronhije. Peršun sadrži vitamin C.

Sarma od kiselog kupusa, podvarak i prebranac slavni su predstavnici naše nacionalne kuhinje i značajno zastupljeni u ishrani tokom zimskih meseci. Oni pripadaju grupi začinjenih jela sa većom količinom masti i dodatkom sušenog svinjskog mesa. Deca predškolskog uzrasta mogu ova jela konzumirati u umerenim količinama, ali se višestruko podgrevanje ne preporučuje iz brojnih razloga.

Podgrejano jelo ne može da uništi sve bakterije koje su se našle na sobnoj temperaturi ili pri nepravilnom čuvanju. Visokoproteinska hrana kao što su jela od mesa podložnija je razvoju opasnih bakterija, pa se preporučuje da se pojede u toku dva dana.

Ostavljanje hrane na sobnoj temperaturi je uvek rizično. Kuvano jelo ne bi trebalo da stoji nikad duže od 2 sata. Bolje je zamrznuti i podgrejati manju količinu, dovoljnu za jedan obrok, a ne podgrevati nikad više od jedanput.